Dobro mentalno zdravlje u dobi od 11 godina smanjuje rizik od pretilosti ili prekomjerne tjelesne težine u dobi od 17 godina, pokazuje istraživanje, objavila je njemačka agencija dpa

Studija koju su na 8000 mladih osoba proveli istraživači sa Sveučilišta u Liverpoolu i Sveučilišta Maynooth objavljena je u časopisu Obesity.

Analizirani su podaci dobiveni od 4556 11-godišnjaka i 3791 14-godišnjaka za koje se smatra da su pretili ili da imaju prekomjernu tjelesnu težinu, a onda ih se ponovo promatralo kad su napunili 17 godina. 

Njihovo psihološko stanje je evaluirano pitanjima na koja su odgovarali ponaosob ili njihovi skrbnici, a odnosila su se na samopoštovanje, sreću, simptome depresije, društvenu potporu, zadovoljstvo izgledom i zlostavljanje na internetu.

Istraživanje je ustanovilo da je bolje mentalno zdravlje i dobro psihosocijalno stanje u dobi od 11 godina, ali ne i 14, povezano s prestankom pretilosti do 17. godine.

Među pretilima u dobi od 11 i 14 godina, oko 12 posto 11-godišnjaka i četiri posto 14-godišnjaka imalo je normalnu tjelesnu težinu u dobi od 17 godina.

– Ova studija prva pokazuje kako dobro psihološko stanje, naročito u dobi od 11 godina, igra važnu ulogu u objašnjavanju zašto neka djeca prijeđu u zdravu tjelesnu težinu, a druga ostanu pretila do 17. godine – rekao je Gusti Ngurah Edi Putra sa Sveučilišta u Liverpoolu.

– Premda je potreban daljnji rad kako bi se razumjelo zašto je rana adolescencija ključna točka, znamo da je to vrijeme u djetetovom životu kada možda doživljava promjene, poput prelaska u srednju školu (…) Integracija psihološke potpore u trenutno liječenje i prevenciju pretilosti, osobito tijekom (tog) osjetljivog razdoblja bi moglo biti važno – naglasio je. 

Profesor Eric Robinson iz iste ustanove je dodao da ‘već neko vrijeme znamo da pretilost i prekomjerna tjelesna težina predstavljaju psihološki problem, a ova nova otkrića se poklapaju s drugim dokazima koji upućuju na to da kao društvo moramo obavljati bolji posao kada je riječ o podršci za ljude s pretilošću ako želimo postići ozbiljan napredak u smanjenju pretilosti’.

Izvor: Hina/Benjamin Mihoci

Dvodnevna konferencija ‘Žene koje mijenjaju znanost: odvažne znanstvenice u Kanadi i Hrvatskoj’, koja je počela u utorak u Zagrebu predstavljanjem vodećih znanstvenica iz dviju zemalja, utvrdila je da je formalna zastupljenost žena u znanosti u Hrvatskoj veća nego na globalnoj razini, ali da ona opada na upravnim pozicijama

Konferencija čiji je poticatelj i vodeći organizator akademik Igor Štagljar sa Sveučilišta u Torontu, uz Veleposlanstvo Kanade u Hrvatskoj, Institut Ruđer Bošković, Prirodoslovno-matematički fakultet (PMF) u Zagrebu i Fakultet biotehnolgije i razvoja lijekova Sveučilišta u Rijeci, prvog dana se održava u Zagrebu, a drugog u Rijeci.

Prodekanica PMF-a Marijana Đaković kazala je da su na PMF-u iznimno ponosni na činjenicu da se razlike na PMF-u temelje isključivo na izvrsnosti i znanstvenim zaslugama, te da su postigli gotovo idealan rodni paritet s 46 posto udjelom žena.

Nažalost, postizanje takve pravedne zastupljenosti nije prevladavajuće među sveučilištima diljem svijeta, kazala je i navela da je Sveučilište Harvard imenovalo svoju prvu predsjednicu 2018. godine, a Sveučilište u Zagrebu prvu dekanicu 2002., a PMF već 1997. godine.

Unatoč suočavanju s brojnim nejednakostima kroz stoljeća, žene su igrale ključnu ulogu u oblikovanju znanosti i društva. Aktivno su pridonosile velikim otkrićima, velikim projektima i postigle značajna postignuća, ali često bez odgovarajućih zasluga, kazala je.

Ravnatelj Instituta Ruđer Bošković David Matthew Smith također je istaknuo veliku zastupljenost žena na Institutu. Oko 60 posto mladih znanstvenika su žene, što se nažalost svodi na oko 50 posto na višim pozicijama, pa na oko 40 posto šefova zavoda, kazao je.

Iako je situacija u ovoj zemlji i na vodećim znanstvenim institucijama bolja nego u Zapadnoj Europi ili Sjevernoj Americi, još uvijek ima puno za učiniti na poticanju i uključivanju žena na vodeće uloge, zaključio je.

Među znanstvenicima s doktoratom žene čine 49,5 posto

Ravnateljica Uprave za visoko obrazovanje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Dijana Mandić kazala je da udio žena među znanstvenicima s doktoratom u Hrvatskoj iznosi 49,5 posto, postotak žena u javnim visokim učilištima 51 posto, a u javnim znanstvenim institutima 57 posto.

Također, u prošloj akademskoj godini dodijeljeno je ukupno 186 stipendija studenticama STEM nastavnih programa u odnosu na 69 stipendija za studente, kazala je Dijana Mandić.

Sanja Musić Milanović, kazala je da nije dovoljna samo izvrsnost u znanosti i obrazovanju, nego i rad na podizanju svijesti.

Ključno da svi sudjelujemo u procesu stvaranja okruženja koja se temelje na načelu ravnopravnost, kazala je i navela primjer Europske agencije za sigurnost hrane koja je imala podzastupljenost žena, a koju je podigla na 48 posto žena u svim znanstvenim panelima.

Kanadska veleposlanica u Hrvatskoj Jessica Blitt pozdravila je sudionike i zauzela se za povećanje raznolikost okupljanjem istraživača iz različitih dijelova svijeta, kao i osiguravanjem da se ženski glasovi, vodstvo i stručnost prepoznaju, promiču i da im se prida jednaka važnost.

Profesorica na Sveučilištu u Torontu Rima Al-awar koja radi na razvijanju lijekova za pacijente koji boluju od tumora, kazala da je u mnogim fazama svog života bila zbunjena onim što želi raditi, umjetnošću ili znanosti, ali je zahvaljujući profesoru zavoljela sintetičku organsku kemiju.

Tijekom konferencije govorit će još pet znanstvenica čija su, kako je rečeno, prijelomna istraživanja doprinijela unapređenju znanstvene izvrsnosti u Kanadi i u Hrvatskoj.

To su redovita profesorica i voditeljica Odsjeka za mikrobiologiju i imunologiju Sveučilišta McGill u Kanadi Samantha Gruenheid, profesorica na Zavodu za molekularnu biologiju PMF-a u Zagrebu Rosa Karlić, znanstvena savjetnica na Institutu Ruđer Bošković Andreja Ambriović Ristov, profesorica na Medicinskom fakultetu u Rijeci Vanda Juranić Lisnić i globalna voditeljica odjela istraživanja lijekova u Selviti i članica Uprave Selvite Adrijana Vinter.

Izvor: Hina/Ivo Lučić

Globalno istraživanje u kojemu je sudjelovalo više od pet milijuna djece i tinejdžera iz 50 zemalja sa svih šest kontinenata, pokazalo je da se njihov vid s vremenom konstantno pogoršava, zbog čega danas svako treće dijete pati od kratkovidnosti ili ne vidi jasno objekte u daljini

Istraživači kažu da su ograničenja nametnuta u vrijeme pandemije koronavirusa vrlo negativno utjecala na razvoj vida u djece i tinejdžera s obzirom na to da su oni puno više vremena provodili pred ekranima, a vrlo malo na otvorenom.

Miopija ili kratkovidnost globalno postaje sve veći javnozdravstveni problem koji će do 2050. godine utjecati još na milijune djece, upozorava studija.

Najviše stope kratkovidnosti među djecom uočene su u Aziji – od miopije pati 85 posto djece u Japanu i 73 posto u Južnoj Koreji te više od 40 posto njih u Kini i Rusiji.

Najniža stopa kratkovidnosti zabilježena je među mladima u Paragvaju i Ugandi – oko 1 posto, a u Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj i SAD-u od nje pati oko 15 posto tinejdžera i manje djece.

Istraživanje je pokazalo da se miopija među mladima utrostručila u razdoblju između 1990. i 2023. kada je porasla na 36 posto, a ‘znatan porast’ kratkovidnosti među djecom zamijećen je osobito nakon pandemije koronavirusa.

Kratkovidnost obično počinje u djetinjstvu, za vrijeme pohađanja osnovne škole te ima tendenciju pogoršanja sve dok organ oka ne prestane rasti, a to je oko dvadesete godine života. Ako se ne uoči i ne počne liječiti, najčešće brzo napreduje. Rana intervencija u prevenciji kratkovidnosti može usporiti, čak i zaustaviti napredovanje kratkovidnosti kod djeteta.

Vjerojatnost za razvoj miopije veća je u istočnoj Aziji, a ovisi i o genetskom nasljeđu, kao i o ostalim čimbenicima, poput primjerice iznimno mlade dobi (dvije godine) kada djeca započinju s obrazovanjem u gradovima poput Singapura i Hong Konga.

To znači da već u najranijoj životnoj dobi djeca provode više vremena fokusirajući se na čitanje ili na ekrane, što opterećuje očne mišiće i kod nekih može rezultirati razvojem kratkovidnosti, pokazalo je istraživanje.

Za razliku od Azije, u afričkim državama u kojima školovanje djece započinje u dobi od šest do osam godina, kratkovidnost je sedam puta rjeđa.

Najveću štetu dječjim je očima počinila karantena nametnuta za vrijeme pandemije koronavirusa u cijelome svijetu. Tada su milijuni djece bili primorani predugo boraviti u svojim domovima.

– Dokazi koje smo prikupili ukazuju na potencijalnu povezanost pandemije i ubrzanog pogoršanja vida među mladim odraslim osobama – napisali su znanstvenici, dodajući da bi do 2050. ovakvo stanje moglo utjecati na više od polovine tinejdžera širom svijeta.

Zanimljiv je i podatak po kojemu su razvoju miopije izloženije djevojčice i mlade žene u odnosu na dječake i mladiće jer ih većina češće provodi manje vremena na otvorenom, bilo da je riječ o aktivnostima u školi ili kod kuće, pokazala je studija.

Treba istaknuti i da razvoj djevojčica, a to znači i pubertet, počinje ranije, što znači da su kratkovidnosti sklonije od dječaka još u ranijoj životnoj dobi.

Premda se očekuje da će do 2050. najviše djece i tinejdžera koji pate od miopije živjeti u Aziji u usporedbi sa svim ostalim kontinentima i odnosit će se na gotovo 69 posto mladih, znanstvenici kažu da bi i u zemljama u razvoju ta brojka mogla dosegnuti čak 40 posto.

Rezultati studije objavljeni su u stručnome časopisu British Journal of Ophthalmology.

Izvor: Hina/Marijana Hajdić Gospočić